
Matmata
Kuće ukopane u zemlju oko okruglog dvorišta, da bi leti bile hladne a zimi tople; u nekima se i dalje živi, u jednoj je hotel u kom je sniman Ratovi zvezda. Na putu ka Sahari, sat od Gabesa. Radi se u prolazu, ne kao cilj.
Deset mesta u nizu, od prestonice do peska kod Tozera — redosled kojim se stvarno putuje, ne kojim su navedena

Tunis se na ovom sajtu deli na deset mesta koja se ređaju od severne obale do peska na jugu: Tunis i Sidi Bu Said na ulazu, Hamamet, Sus, Monastir i Mahdija u Sahelu, Kairuan i El Džem u unutrašnjosti, pa Džerba i Tozer na kraju, pred Saharom. Tekst prati taj redosled, od severa ka jugu, bez skakanja napred-nazad.
Ulazak je za većinu sveta jednostavan: EU/UK/SAD: 90 dana bez vize, bez ičega popunjenog unapred. Državljanima Srbije viza ostaje obavezna — agencija je organizovanim turistima daje po sletanju uz hotelski vaučer i povratnu kartu, za markicu od 20 €, dok individualni putnici podnose zahtev ambasadi u Beogradu pre puta. Zemlja se inače obilazi u jednom pravcu, od severne obale do peska na jugu: prestonica sa okolinom, pa Sahel duž sredine obale, pa jug gde Sahara počinje da se oseća.
Svako mesto ima svoju stranicu — šta ga čini posebnim i koliko ti treba da ga obiđeš.
Svih 277 mesta o kojima pišemo stoji na jednoj strani — suzi ih na kontinent, zemlju, cenu ili ono zbog čega putuješ.
Ta linija ide kroz deset mesta, redom kojim se putuje. Tunis je ulazna kapija i najveći grad; vozom TGM je odatle Sidi Bu Said, plavo-belo naselje na litici iznad zaliva. Hamamet je sledeća stanica na jugoistok, prvo od hotelskih mesta Sahela; Sus je najveće od njih, sa medinom na UNESCO listi i čvorom odakle voz i luaž voze dalje na jug. Iz Susa se sat i po na zapad, u unutrašnjost, ide u Kairuan, grad Velike džamije; niz obalu su sledeći Monastir i Mahdija, povezani metroom Sahel. El Džem stoji sam usred ravnice u unutrašnjosti, sat vožnje od Susa, i obilazi se u prolazu ka jugu ili nazad ka obali. Odatle put nastavlja: Džerba je ostrvo spojeno sa kopnom nasipom i trajektom, poslednja tačka pred pustinjom, a Tozer je ulaz u Saharu — oaza iz koje se ide dalje ka pustinjskim naseljima Matmate ili Duza. Sahara traži barem jedno noćenje van grada — sam prolaz kroz Tozer je za nju premalo.
Tuniski dinar se ne iznosi iz zemlje i ne kupuje se unapred: menja se tek po dolasku, na aerodromu ili u banci, po kursu koji je 1 € = 3,3699 TND i isti svuda, a višak se na kraju menja nazad uz račun iz menjačnice. Kartice rade u hotelima i većim prodavnicama; pijace, taksi i ulaznice na manjim lokalitetima traže gotovinu. Veliki lokaliteti ostaju jeftini: Kartagina 6€, El Džem 6€ — svega nekoliko evra, dok u susednom Egiptu ulaznice grickaju budžet.
Kako je stvarno bilo kad smo bili tamo, i šta se isplatilo.

Dve zemlje sa istim prospektom — medina, pustinja, rimske ruševine — razlikuju se u jednoj stvari više nego u svemu ostalom: koliko se…

U Koloseumu se bira između podzemlja i gornjih spratova. U El Džemu se ne bira — i to je razlog da se amfiteatar vidi i posle Rima.

Tuniska pustinja se prodaje kao izlet iz hotela na moru. To je pet sati vožnje u jednom pravcu i sat vremena na dini, a račun ne…

Nedelja u hotelu na moru i nedelja u pokretu kroz unutrašnjost rešavaju dva različita pitanja. Razlika nije u tome ko je u pravu, nego…

Lokaliteti rade kraće, restorani u medini spuštaju roletne, a posle zalaska sunca grad menja ritam. Ništa od toga ne zatvara put…

Tri filma su snimana na istoj pustinji, na šest mesta razbacanih od Tozera do Džerbe. Neka su i danas napuštena kulisa, jedno je hotel…
Pre Trećeg punskog rata Kartagina je imala oko pola miliona stanovnika i luku u koju je stajalo dvesta ratnih brodova. Rim ju je 146. pre nove ere sravnio, pa je vek kasnije ponovo sagradio kao svoj grad — ono što se danas vidi je rimska Kartagina, ne Hanibalova.
Treći po veličini u rimskom svetu, sagrađen u 3. veku u gradu koji je tada imao možda toliko stanovnika koliko i amfiteatar sedišta. Stoji usred ravnice bez ičega oko sebe, i zato deluje veće nego Koloseum iako nije.
Samospaljivanje prodavca voća u Sidi Buzidu u decembru 2010. pokrenulo je protest koji je za mesec dana oborio predsednika, a onda i talas kroz ceo arapski svet. Tunis je jedina zemlja tog talasa koja je iz njega izašla sa slobodnim izborima.
Muzej u nekadašnjoj palati beja drži podove iz rimskih vila iz cele zemlje, uključujući jedini poznati portret Vergilija. Zatvoren je posle napada 2015. i ponovo otvoren 2023.
Tatuin je dobio ime po tuniskom gradu Tatavinu, a kulise Mos Espe i dalje stoje u pesku kod Ong Džemela. Kuće u Matmati, ukopane u zemlju da bi bile hladne, su Lukova kuća — i još uvek se u njima živi.
Tunis nema ni naftu Libije ni gas Alžira, pa mu je turizam od šezdesetih glavni izvor deviza. To objašnjava i kvalitet hotela na obali i to koliko se zemlja trudi oko svakog čartera.
Redosled nije rang-lista nego predlog rute — svako od ovih mesta može da nosi ceo put.

Kuće ukopane u zemlju oko okruglog dvorišta, da bi leti bile hladne a zimi tople; u nekima se i dalje živi, u jednoj je hotel u kom je sniman Ratovi zvezda. Na putu ka Sahari, sat od Gabesa. Radi se u prolazu, ne kao cilj.

Najbolje očuvan rimski grad u severnoj Africi, na brdu dva sata od Tunisa: kapitol, pozorište, kuće sa mozaicima i ulice kojima se hoda kao da su juče popločane. Ljudi skoro nema. Ide se sa vozačem ili iznajmljenim autom.

Poluostrvo istočno od Hamameta: tvrđava iznad luke, plaža El Mansura sa najčistijom vodom na obali i put uz more koji se vozi za jedan dan. Ovde su i vinogradi — Tunis pravi vino još od Kartagine.

Najseverniji grad Afrike, sa starom lukom oivičenom kućama u boji i medinom koja gleda na kanal. Sat od Tunisa vozom. Ovde nema all inclusive hotela, pa je i obala drugačija — plaže su gradske i pune lokalnog sveta.
Arapsko proleće je počelo u Tunisu u decembru 2010, pošto se ulični prodavac Muhamed Buazizi zapalio u znak protesta. Za mesec dana je predsednik koji je vladao dvadeset tri godine napustio zemlju.
Tunis je najseverniji deo Afrike: rt Angela je najsevernija tačka celog kontinenta. Od Sicilije ga deli sto pedeset kilometara mora.
Kratki odgovori na ono što se najčešće pita pre polaska.
Ne baš: Sahel oko Susa i Hamameta je najbolji jun i septembar, a jug i Sahara kod Tozera oktobar–april — leti su tamo temperature koje obilazak čine iscrpljujućim. Ko ide i na obalu i u Saharu u istom putovanju, bira termin koji je kompromis, obično proleće ili ranu jesen.
Vozom i luažom duž glavne linije: Tunis–Sidi Bu Said vozom TGM, Tunis–Hamamet–Sus vozom ili luažom, Sus–Monastir–Mahdija metroom Sahel, Sus–El Džem vozom ili luažom. Od El Džema na jug, ka Džerbi i Tozeru, luaž i dalje vozi, ali auto ili organizovana tura postaju praktičniji za deo koji vodi u Saharu.
Ne. Dinar se ne iznosi iz Tunisa i menja se tek po dolasku, na aerodromu ili u banci, po kursu koji je 1 € = 3,3699 TND i isti svuda. Sačuvaj račun iz menjačnice — bez njega se višak na kraju ne menja nazad.
Nastavi dalje — ove destinacije i priče idu uz ovu.

Dve zemlje pod istim imenom: Nil sa hramovima, koji traži plan, i Crveno more, koje traži samo čarter — retko ko uradi obe u istom putovanju

Sever se prelazi vozom, jug putem, a u julu se iz Marakeša beži na obalu

Gradovi na brzoj pruzi su sat-dva jedan od drugog; obala, Matera i toskanska brda su van nje
Cela Tunis stane u jedan upit — šest pitanja i znaš koje ti od njih leži.
Ostavi mejl i javimo ti se kad izađe nova destinacija ili priča.
Sve fotografije su sa Wikimedia Commons-a i koriste se pod licencom navedenom uz svaku.