
Klisure Crne reke
Nacionalni park u jugozapadnim brdima, sa poslednjom prašumom ostrva, vodopadima i vidikovcem sa kog se vidi ceo jug. Staze od sat do ceo dan, kroz prašumu kakve nema nigde drugde na ostrvu. Ujutru, pre nego što se nakupe oblaci.
Ostrvo na kom se ne bira hotel nego obala — zapad za zalaske i mirno more, sever za izlazak, istok za vetar — i na koje se iz Srbije ulazi bez vize i bez naknade

Mauricijus je destinacija na Indijskom okeanu u koju putnik iz Srbije ulazi bez ijednog papira unapred i bez naknade: turistička viza se dobija na granici uz povratnu kartu i potvrdu hotela. Ono što treba odlučiti pre karte je obala — ostrvo ima četiri, i svaka ima drugo more, drugi vetar i drugu cenu.
Ulazak je najlakši na ovom sajtu posle Evrope: viza se izdaje na granici, bez naknade, uz povratnu kartu, dokaz o smeštaju i pasoš koji važi šest meseci; naše ministarstvo navodi boravak do 60 dana, agencije obično kažu 30 — u praksi se dobija onoliko koliko traje rezervacija. Vakcine se ne traže osim ako se dolazi iz zone žute groznice. Direktnog leta iz Beograda nema: Turkish preko Istanbula (sam let Istanbul–Mauricijus traje oko devet i po sati) ili Emirates preko Dubaija, ukupno oko četrnaest do šesnaest sati sa presedanjem.
Svako mesto ima svoju stranicu — šta ga čini posebnim i koliko ti treba da ga obiđeš.
Svih 277 mesta o kojima pišemo stoji na jednoj strani — suzi ih na kontinent, zemlju, cenu ili ono zbog čega putuješ.
Ostrvo je malo — šezdeset kilometara u dužinu — ali se po njemu sporo vozi, pa obala na kojoj se spava odlučuje kakav će odmor biti. Zapad oko Flik-an-Flaka ima mirno more, jer je u zavetrini pasata, i zalaske; sever oko Grand Bea ima restorane, barove i izlete na ostrvca; istok oko Bel Mara ima duge peščane plaže i pasat koji duva od maja do oktobra; jug je stenovit, sa Le Mornom i sa vetrom koji kajtaši traže. Ko hoće sve, menja hotel na pola — dve obale za deset dana je najčešći plan koji zaista funkcioniše.
Sezona je obrnuta od naše i to obara cenu. Od novembra do aprila je tamošnje leto: vruće, vlažno, sa ciklonima od januara do marta i sa najvišim cenama oko Nove godine. Od maja do oktobra je zima — dvadeset dva do dvadeset pet stepeni danju, more oko dvadeset tri, i hoteli za trećinu do polovinu jeftiniji. Za putnika iz Evrope to je bolja polovina godine, ne lošija; jedino je istočna obala tada vetrovita, pa se bira zapad.
Kako je stvarno bilo kad smo bili tamo, i šta se isplatilo.

Zapadna obala Mauricijusa ima manje kišnih dana od istočne u svakom mesecu u godini. Istok ima svoj prozor, i to nije januar.

Skoro tri od četiri gosta Mauricijusa spavaju u hotelu. Ostrvo izvan ograde radi, ali po danu — autobus staje rano uveče.
Ptica koja nije umela da leti i nije se plašila ljudi, istrebljena za manje od sto godina od dolaska Holanđana — poslednja je viđena oko 1662. Skelet u Prirodnjačkom muzeju u Port Luju je jedan od retkih pravih; većina svetskih „dodoa“ su rekonstrukcije.
Ustav ne propisuje službeni jezik. Parlament radi na engleskom, novine su na francuskom, a ulica govori kreolski — mešavinu francuskog sa afričkim i indijskim rečima. Turista prolazi sa bilo kojim od prva dva.
Posle ukidanja ropstva 1835. Britanci su dovodili radnike iz Indije na plantaže šećera; njihovi potomci su danas većina. Zato je Mauricijus jedina afrička zemlja gde je hinduizam najveća religija, a Divali državni praznik.
Planina na jugozapadu bila je utočište robova koji su bežali sa plantaža. Legenda kaže da su se 1835. bacili sa litice kad su videli vojnike — koji su, u stvari, dolazili da im saopšte da je ropstvo ukinuto. Svetska baština od 2008.
Trska pokriva brda i ravnice cele unutrašnjosti, a kamene gomile između polja su vulkansko kamenje koje su generacije radnika iznosile rukama. Fabrike su se većinom zatvorile; ono što ostaje je rum, i to dobar.
Peščane dine kod Šamarela imaju sedam boja od gvožđa i aluminijuma u vulkanskoj zemlji; boje se ne mešaju ni na kiši, a zemljište je toliko siromašno mineralima da na njemu ništa ne raste. Ceo lokalitet je manji od fudbalskog igrališta; posmatra se sa staze, ne gazi.
Redosled nije rang-lista nego predlog rute — svako od ovih mesta može da nosi ceo put.

Nacionalni park u jugozapadnim brdima, sa poslednjom prašumom ostrva, vodopadima i vidikovcem sa kog se vidi ceo jug. Staze od sat do ceo dan, kroz prašumu kakve nema nigde drugde na ostrvu. Ujutru, pre nego što se nakupe oblaci.

Najstarija botanička bašta na južnoj hemisferi, iz 18. veka, sa džinovskim lokvanjima prečnika dva metra i drvećem koje su sadili gostujući državnici. Sat od severne obale; dva sata obilaska i jedini kulturni izlet koji svi rade.

Na jugoistoku, uz aerodrom, laguna sa najbolje očuvanim koralima na ostrvu, u koju se ulazi sa gradske plaže. Čamci sa staklenim dnom i snorkeling bez broda. Ide se prvog ili poslednjeg dana, jer je aerodrom na deset minuta.

Malo ostrvo šest stotina kilometara istočno, sat i po avionom, sa lagunom dvaput većom od kopna, bez hotela sa pet zvezdica i sa ljudima koji žive od ribe. Ovo je Mauricijus od pre pedeset godina; tri dana su dovoljna i vrede.

Kratersko jezero u brdima koje je za mauricijske hinduiste sveto — oko njega hramovi i statua Šive visoka trideset tri metra. U februaru, za Maha Šivaratri, ovamo peške dolazi pola miliona ljudi. Ostatak godine tih, i besplatan.
Dodo je živeo samo na Mauricijusu i izumro je oko osamdeset godina pošto su ljudi stigli na ostrvo. Nijedan potpun primerak nije sačuvan. Sve što se zna sklopljeno je iz kostiju i crteža mornara.
Na Mauricijusu se govori kreolski, francuski, engleski, hindi i još nekoliko jezika, često u istoj rečenici. Zvaničnog jezika po ustavu nema. Parlament radi na engleskom po običaju, a ne po zakonu.
Kratki odgovori na ono što se najčešće pita pre polaska.
Ne unapred. Turistička viza se izdaje na granici, bez naknade, uz povratnu kartu, dokaz o smeštaju i pasoš koji važi šest meseci. Ministarstvo navodi boravak do 60 dana; agencije obično kažu 30 — u praksi se dobija koliko traje rezervacija.
Zavisi od meseca. Od juna do avgusta zapad, jer istok tada ima pasat i kišu svaki drugi dan; istok se isplati od septembra do novembra, kad mu je najsuvlje — od januara do aprila su mu najkišovitiji meseci i sezona ciklona. Sever je za one kojima trebaju restorani i izlasci van hotela; jug za kajt i planinarenje.
Nije. Od maja do oktobra je 22–25 stepeni danju, more oko 23, retko pada kiša i hoteli su za trećinu do polovinu jeftiniji nego oko Nove godine. Jedino se tada bira zapadna obala, jer istočna ima vetar.
Nastavi dalje — ove destinacije i priče idu uz ovu.

Serengeti, Kilimandžaro i Zanzibar u jednoj zemlji — i tri različita računa: safari po danu, planina po noći, ostrvo po osiguranju koje se plaća na ulazu

Zemlja gde putniku iz Srbije treba viza preko Atine, sezone su naopačke, a vozi se levom stranom

Dve obale kojima monsun ne dolazi u isto vreme, i sever koji se u martu gleda kroz dim
Cela Mauricijus stane u jedan upit — šest pitanja i znaš koje ti od njih leži.
Ostavi mejl i javimo ti se kad izađe nova destinacija ili priča.
Sve fotografije su sa Wikimedia Commons-a i koriste se pod licencom navedenom uz svaku.