Gde i šta se jede u Sijeni
Sijenska kuhinja je seljačka i to je njena poenta: testenina bez jaja, divljač umesto bifteka i kolač koji se pravi od trinaestog veka.
- Testenina
- Piči
- Meso
- Divlja svinja i cinta senese
- Stari hleb
- Ribolita zimi

Sijenska kuhinja se od firentinske razlikuje više nego što se očekuje na sedamdeset kilometara: umesto bifteka tu su divlja svinja i cinta senese, umesto jajčane testenine piči valjani rukom, a slatko, panforte, ričareli i kavaluči, kupuje se u poslastičarnici i jede uz vin santo.
Piči, i zašto su deblji nego što izgledaju
Piči su testenina od brašna, vode i soli, a jaje se dodaje samo u pojedinim kućama. Svaka nit se valja rukom, jednu po jednu, pa nikad nisu iste debljine i sos drže drugačije od fabričkih. Klasična su tri sosa: all'aglione, sa paradajzom i mnogo belog luka; alle briciole, sa prženim mrvicama umesto sira; i ragu od divlje svinje. Ako su u restoranu savršeno pravilni, nisu ručno rađeni.
Divljač umesto bifteka
Firenca ima bistecca alla fiorentina, a Sijena divlju svinju, zeca i cintu senese, jedinu preživelu toskansku rasu svinje, crnu sa belim pojasom preko pleća, koja se drži slobodno u šumi i hrani žirom. Ista takva svinja stoji na Lorencetijevoj fresci Dobre vlade u Palazzo Pubblico, naslikanoj 1338, pa se rasa istog dana vidi i na zidu i na tanjiru.

Tri slatka i vin santo uz njih
- Panforte: gusta pogača od meda, badema, kandiranog voća i začina. Prvi zapis je iz 1205, kad se hleb s biberom i medom davao manastiru kao danak, a od 2013. nosi IGP oznaku.
- Ričareli: meki kolačići od badema, šećera, meda i belanaca, ispucali po vrhu. U srednjem veku zvali su se marzapanetti, a današnje ime dobili su u devetnaestom veku.
- Kavaluči: tvrdi kolačići sa anisom, bademom, kandiranim voćem i medom, nekad utisnuti likom konja, otud ime. Tvrdi su namerno, jer se umaču u vin santo.
- Vin santo: slatko vino od sušenog grožđa uz koje idu sva tri, a naručuje se zajedno sa desertom.
Gde se kupuje i jede
- Nannini, Banchi di Sopra 24. Poslastičarnica porodice koja je 1911. otvorila prvi espreso-bar u gradu; od 1948. ovde peku panforte i ričarele, dva koraka od Campa.
- Antica Drogheria Manganelli, Via di Città 71. Bakalnica iz 1879: panforte i panpepato po starim receptima i začini za njih; otvorena svaki dan od 9.30 do 19.30.
- Consorzio Agrario, Via Pianigiani 5. Prodavnica poljoprivredne zadruge, otvorena svaki dan od 8.30 do 20 i nedeljom od 9 do 19.30. Na policama su ulje, vino, sirevi i testenina iz provincije, sve što treba za ručak koji se ovde kupuje.





Odavde dalje

Kada ići u Sijenu
→Leto od 30 °C sa dva Palija, jesen kišnija od zime i pod katedrale koji se otkriva po svom kalendaru.

San Điminjano · 30 km
→Zidine sa četrnaest sačuvanih kula od nekadašnjih sedamdeset dve, viđene sa puta pre nego što se uđe u grad.

Koliko ti Sijena odgovara?
→Šest pitanja, i dobiješ procenat i mesta koja ti liče.
Ocene Nomadinha 1–100, iste one po kojima radi „Gde da idem“.
Ako ti se sviđa Sijena
Tri mesta sa najsličnijim ocenama, iz bilo koje zemlje.
Pitanja pre puta
Kratki odgovori na ono što se najčešće pita pre polaska.
Šta su piči?
Ručno valjana testenina od brašna i vode iz sijenske provincije, deblja od špageta i nejednake debljine, a oko Montalćina se zovu pinci.
Po čemu se sijenska kuhinja razlikuje od firentinske?
Po mesu i testenini: u Firenci se jede biftek i jajčana testenina, a u Sijeni divlja svinja, cinta senese i piči od brašna i vode.
Šta je panforte?
Gusta pogača od meda, badema, kandiranog voća i začina. Ime znači „jak hleb“, po biberu, a Sijenci su ga zvali panpepato, dok IGP zaštitu ima od 2013.
Kreni u Sijenu
Prvi red za sledeće putovanje
Ostavi mejl i javimo ti se kad izađe nova destinacija ili priča.


