Gde i šta se jede u Sao Paulu
Grad koji su naselili Japanci, Italijani i Libanci, pa se jede sve odjednom, a ručak se plaća na vagu.
- Doručak
- Padarija od šest ujutru
- Ručak
- Comida por quilo: plaća se po težini
- Subota
- Feijoada u podne

U Sao Paulu se ne jede brazilski nego sve odjednom, i to je posledica doseljavanja. Brazil ima najveću japansku zajednicu van Japana, oko dva miliona ljudi, i više od polovine živi baš u državi Sao Paulo, a uz njih su Italijani iz Kalabrije i Libanci koji su esfihu učinili uličnom hranom. Grad se obilazi kroz obroke bolje nego kroz spomenike.
Ručak po kilu — institucija, ne trik
Comida por quilo je sistem u kom se tanjir puni sa pulta, stavlja na vagu i plaća po težini. Postoji u celom Brazilu, ali je u Sao Paulu razvijen do kraja: u boljim lokalima na pultu stoje i roštilj i sušeno meso, a prosečna cena kilograma u gradu je 14,58€, po Procon-SP merenju, pa ako dolaziš prvi put, ruča se između podneva i dva, dok je sve sveže.
Liberdade — japanska i sve ostalo
Ramen, tempura, gjoza i sušene alge prodaju se u prodavnicama u kojima se ne govori portugalski. Subotom i nedeljom je na trgu Liberdade pijaca sa jakisobom i pastel od bacalhau, a kvart je danas i kineski i korejski, pa je ručak koji nije japanski često pravi izbor.

Bikšiga i italijansko nasleđe
Bikšiga je kvart u kom su se naselili Italijani iz Kalabrije, sa starim kantinama koje rade od pedesetih, a porcije su ovde za dvoje bez obzira na to koliko vas ima. Nedeljom je na trgu Don Orione pijaca antikviteta, ista od 1984, pa je ručak posle nje deo obreda.
Padarija — grad počinje ovde
Padarija je pekara koja radi od šest ujutru i u kojoj se doručkuje stojeći. Pao na šapa je hleb prepolovljen, namazan puterom i pečen na ploči, uz kafu sa mlekom, i takav doručak je u gradu uobičajen. Popodne se tu pije i sok od svežeg voća, pa ako si u gradu prvi put, svrati bar jednom.
Feijoada, i zašto subotom
Feijoada je pasulj sa svinjetinom, kobasicom i sušenim mesom, uz topao beli pirinač, farofu, kupus i krišku pomorandže. Jede se u podne, tradicionalno subotom, i posle toga se ništa ne planira. Navika je portugalska, jelo vezano za dan u nedelji, pa je restorani u Sao Paulu drže i sredom, a ko dođe bez subote, traži je sredom.
Šta ne treba
- Večera u sedam. Kuhinja radi, ali sala je prazna i ništa nije na vrhuncu.
- Taksi do večere u špicu. Radnim danima od 17 do 20 važi rodízio i grad stoji; do restorana se ide metroom ili se kreće posle osam.
- Rezervacija za sve. Sto se unapred traži samo u kućama sa svetskih spiskova; u kantinu u Bikšigi i lokal u Liberdadeu ulazi se bez najave, i to je pola zadovoljstva.

Odavde dalje

Sao Paulo za 3 dana
→Tri dana u gradu koji nema razglednicu, pa se plan pravi oko kvartova, obroka i toga koji je muzej kog dana zatvoren.

Rio de Žaneiro · 360 km
→Grad u kom se dva glavna vidikovca gledaju međusobno, a ide se na onaj koji je tog dana vedar

Koliko ti Sao Paulo odgovara?
→Šest pitanja, i dobiješ procenat i mesta koja ti liče.
Ocene Nomadinha 1–100, iste one po kojima radi „Gde da idem“.
Ako ti se sviđa Sao Paulo
Tri mesta sa najsličnijim ocenama, iz bilo koje zemlje.
Pitanja pre puta
Kratki odgovori na ono što se najčešće pita pre polaska.
Koliko košta ručak po kilu?
Plaća se ono što se izmeri, pa cena zavisi od tanjira; za poređenje, ceo obrok u jeftinom restoranu je 8€, a večera od tri jela u restoranu srednje klase 21€. Ko uzme lagan tanjir, ruča ispod cene jeftinog restorana.
Kada se jede feijoada?
Subotom u podne, a u mnogim restoranima i sredom. Ne stavlja se pre popodneva u kom nešto treba da se uradi, jer se posle nje u Brazilu spava, i to nije šala.
Treba li rezervacija?
Samo za restorane sa svetskih spiskova, i to pre puta. Kantine u Bikšigi i lokali u Liberdadeu rade bez najave.
Kreni u Sao Paulo
Prvi red za sledeće putovanje
Ostavi mejl i javimo ti se kad izađe nova destinacija ili priča.


