- Objavljeno
- 30. septembar 2026.
- Čitanje
- 7 min čitanja
- Gde
- Katanija, Sirakuza i Noto, Sicilija
- Cene proverene
- 21. okt 2026.

Jedan zemljotres, tri grada i ruta od severa ka jugu: kako se sicilijanski barok čita od Katanije preko Sirakuze do Nota.
Sicilijanski barok ima tačan rođendan, 11. januar 1693., i najlakše se razume kad se prati istim redom kojim je jugoistok ostrva izlazio iz ruševina: Katanija, Sirakuza, Noto. Tri grada deluju kao delo istih ruku jer su ih podizali isti majstori po istom ukusu. Razlika je u onome što stoji ispod fasade.
Godina posle koje je ostrvo bilo drugačije
Prvi udar, 9. januara, imao je jačinu oko 6,2 i bio je samo upozorenje. Dva dana kasnije stigao je glavni, jačine oko 7,4, i srušio najmanje 70 gradova i varoši na jugoistoku ostrva, među njima Kataniju, Noto, Sirakuzu i Augustu. Talasi na jonskoj obali dizali su se pet do deset metara, a poginule su desetine hiljada ljudi, po nekim procenama i do 60.000. Sve što danas vidite na tom delu Sicilije zapravo je drugi pokušaj.
Obnovu je vodio plan. Španski kraljevi dali su plemiću Giuseppeu Lanzi ovlašćenje da preprojektuje razorene gradove pa su ulice dobile pravilnu mrežu, a crkve i palate ujednačen kasni barok. UNESCO je 2002. upisao osam takvih gradova pod nazivom Late Baroque Towns of the Val di Noto (South-Eastern Sicily). Ova ruta uzima dva od njih, Kataniju i Noto, i dodaje Sirakuzu, koja ima zaseban upis.
Katanija, crna od lave
Katanija je prvo crna jer je Etna 1669. zasula grad lavom, a posle zemljotresa 1693. isti kamen otišao je u temelje i pločnike, dok je beli krečnjak dao fasadama svetlinu. Obilazak počinje na Piazza del Duomo, gde pred katedralom Sv. Agate stoji Fontana slona: slon od crnog bazalta nosi egipatski obelisk na leđima. Fontanu je oko 1736. podigao Vakarini, isti arhitekta koji je posle 1693. katedrali dao fasadu. U katedralu se ulazi besplatno i otvorena je u terminima 8–12 i 15–18 (van vremena misa).
Sa ivice trga prolaz Porta Uzeda vodi dole do La Pescherije, ribarnice koja se čuje pre nego što se vidi. Na ledu leže sabljarka, morski ježevi i škampi. Ribari izvikuju cene, a pod od mokrog lavinog kamena je klizav, pa obujte patike. Pijaca radi u terminu: ujutru, ponedeljak–subota. Dan kad je nema je nedelja. Dođite rano jer se ribarnica s prepodnevom prazni, a odatle se Via Etnea diže pravo ka vulkanu, preko Piazza Stesicoro do parka Villa Bellini, a na vedrom danu snežni vrh Etne zatvara pogled niz ulicu.


Sirakuza, barok na grčkim stubovima
Do Sirakuze iz Katanije ide regionalni voz (Trenitalia), a vožnja od stanice Catania Centrale traje oko 1 h 5 min u jednom smeru. Na Ortidži vas čeka Piazza del Duomo sa krečnjačkim palatama koje se, kad ih uhvati svetlost, zasjaju tonom meda. Fasadu katedrale podigao je između 1725. i 1753. Andrea Palma, sa dva reda korintskih stubova i skulpturama Ignazija Marabitija. Restorani na samom trgu naplaćuju lokaciju, pa ručak potražite u ulicama iza, a za doručak je bolja tržnica Mercato di Ortigia na Via Emanuele De Benedictis.
Prava priča te katedrale vidi se sa strane. Dorski stubovi hrama Atine, koji je posle pobede kod Himere podigao tiranin Gelon u 5. veku pre nove ere, ugrađeni su u njene zidove, pa ih vidite i spolja uz levi bok i iznutra niz desnu lađu. Barok je ovde samo najnoviji sloj na građevini staroj oko dvadeset pet vekova. Ulaz košta 2€, a dan zatvaranja je nedelja. Unutrašnjost je skromnija od fasade, a Ortidža je na UNESCO listi od 2005., zajedno sa nekropolom Pantalika.
Zvanična karta
- Ulaz
- 2 €
- Ne radi
- nedeljom (maj–septembar)
Preko partnera
- paketi sa vodičem ili audio vodičem
- obično skuplje od zvanične karte

Noto, grad koji je preseljen
Od tri grada samo je Noto preseljen. Srednjovekovni grad je razoren i više od polovine stanovnika je poginulo, pa je novi podignut na levoj obali reke Asinaro, bliže moru, dok je Noto Antica ostala na planini Alveria, nekoliko kilometara severno. Iz Sirakuze do novog Nota vozi autobus Interbus, a vožnja u jednom smeru traje oko 1 h. Povratna karta košta 5,90€, a za ceo izlet računajte pola dana.
Kroz Porta Reale ulazite u mrežu ulica koju je zacrtao Giovanni Battista Landolina, a Corso Vittorio Emanuele nosi crkve, palate i stare kafee. Brežuljak je uređen kao pozornica, a kamen je lagan porozan krečnjak u tonu meda koji menja boju kako dan odmiče. Najlepši je kasno popodne kad se senke izduže. Gagliardi je podigao San Carlo al Corso, Sinatra Palazzo Ducezio, a Labisi 1733. Palazzo di Villadorata u ulici Via Nicolaci, čiji su balkoni na konzolama isklesanim figurama ljudi, konja, lavova i kerubina. U maju se ta ulica zastre cvećem na Infiorati, običaju od osamdesetih. Za pogled s visine izaberite jedan toranj, San Carlo al Corso.
Katedrala San Nicolò di Mira, Gagliardijevo delo građeno od početka 18. veka do 1776., spolja je raskošnija nego iznutra. Dana 13. marta 1996. urušili su se stubovi južne lađe, krov i svod lađe i kupola, a ponovo je otvorena 15. juna 2007., posle jedanaest godina. Obilazak se najlepše završava na Piazza XVI Maggio, pred konveksnom fasadom crkve San Domenico.
Idite sa severa ka jugu: Katanija, pa Sirakuza vozom, pa Noto autobusom, i nijedan grad dvaput.
Sam
- Autobus
- Interbus, oko 1 h
- Karta
- 5,90 € povratna
Sa vodičem
- organizovan prevoz
- vodič na licu mesta
- skuplje nego na svoju ruku

Istu sobu proveri na oba sajta: cena i uslovi otkazivanja nisu uvek isti.
Italija, ukratko
Šta sad
Ako ti ovo zvuči kao tvoj put, odavde nastavi.

Sirakuza
→Grčki grad na ostrvcu Ortidži, sa teatrom uklesanim u stenu, hramom starijim od katedrale i izvorom uz samo more.

Sirakuza za 3 dana
→Prvi dan drži ostrvo Ortidžu od hrama do tvrđave, drugi park Neapolis i muzeje na kopnu, treći ide u Noto.

Izleti iz Sirakuze
→Barokni Noto za pola dana, ribarski Marzamemi i nekropola Pantalika za ceo dan.

Gde odsesti u Sirakuzi
→Ostrvo Ortidža peške bez kola, kopno uz Neapolis sa kolima, a stanica i Fontane Bianche za uže potrebe.

Sirakuza: skriveni dragulji
→Tvrđava iznad grada, galerija sa Blagovestima Antonela da Mesine i hram koji je stariji od svega oko njega.

Gde i šta se jede u Sirakuzi
→Arančino u hodu, granita sa briošom, pasta sa inćunima i prepečenim mrvicama, a morski ježevi samo zimi i u proleće.

Kada ići u Sirakuzu
→Proleće i rana jesen drže prijatnu klimu za park na otvorenom, a leto je vrelo i puno na plažama.

Kako se kretati po Sirakuzi
→Od aerodroma u Kataniji autobusom ili vozom, preko mosta na Ortidžu peške, a po kopnu gradskim autobusom.

Plaže u Sirakuzi
→Dve peščane plaže sa ležaljkama i jedna šljunkovita uvala kraj ribarske luke.

Italija
→Gradovi na brzoj pruzi su sat-dva jedan od drugog; obala, Matera i toskanska brda su van nje

Toskana koju svi fotografišu nije ni u jednom gradu
→Razglednica sa brdom i čempresima nema adresu na mapi, a mesto sa kog se slika vidi je bankina na putu između dva sela.

Rim za vikend: šta smo potrošili i šta bismo drugačije
→Račun sa jednog vikenda u Rimu iz oktobra 2025, stavku po stavku, uz ispravke tamo gde je grad u međuvremenu promenio cene.

Pompeji i Herkulanum iz Napulja: šta stvarno stane u dan
→Pompeji i Herkulanum su vozom iz Napulja, a Vezuv traži i prevoz uzbrdo, zato se dan skoro uvek pretrpa.
Prvi red za sledeće putovanje
Ostavi mejl i javimo ti se kad izađe nova destinacija ili priča.