Gde i šta se jede u Rimu
Rimska kuhinja stoji na četiri jela i jednom pravilu — pecorino i guančale, retko pavlaka ili slanina — plus supli za pojesti u hodu.
- Karbonara
- Jaje, pecorino, guančale, biber
- Kačo e pepe
- Samo pecorino i biber, 12–16€
- Amatričana
- Paradajz, guančale, pecorino

Četiri tradicionalna jela drže rimsku trpezu: tri testenine koje dele istu jednostavnu logiku, pecorino romano, biber ili paradajz i guančale umesto slanine, i jedna ulična užina od pirinča. Sva četiri se nalaze na skoro svakom uobičajenom meniju u gradu, po ceni koja zavisi više od ulice nego od jela.
Bez pavlake, uvek
Klasična karbonara pravi se od špageta ili rigatona, jajeta, pecorino romana, guančalea (usoljenog svinjskog obraza) i mnogo crnog bibera, a gusta krema nastaje od jaja i sira koje vrela testenina skuva bez ijedne kapi dodate pavlake. Standardna porcija u trattoriji košta 12–16€. Meni koji nudi karbonaru sa pavlakom ili šunkom umesto guančalea zapravo služi drugačije jelo pod istim imenom.


Dva sastojka, teška ravnoteža
Tonarelli ili špageti, pecorino romano i krupno mleveni crni biber, emulgovani vodom od kuvanja testenine bez ijednog drugog dodatka, čine najjednostavnije jelo na spisku i ono koje je najlakše pokvariti, jer se sir na pogrešnoj temperaturi zgruša umesto da napravi glatku kremu. Cena je 12–16€, ista kao za karbonaru u većini lokala.
Jelo koje nosi ime grada
Bukatini ili špageti sa paradajz sosom, guančaleom i pecorino romanom potiču iz Amatriče u planinama severno od Rima, a u grad su stigli u 19. veku. Guančale se prži dok ne pusti mast, pa se u tu toplu mast dodaje paradajz, bez luka i belog luka u izvornom receptu, mada ih neki lokali dodaju. Cena je 12–16€.

Užina za u hodu
Supli je pirinač skuvan u paradajz sosu, oblikovan oko kocke mocarele, upanovan i propržen, a kad se prelomi, sir se rastegne u nit, otuda nadimak supplì al telefono („kao telefonska žica”). Prodaje se na parče u pekarama i friggitoriama (radnjama za prženu hranu), oko 2–3,50€ po komadu, i jede se stojeći, iz papira.

Kad se jede
Ručak u restoranima ide od podneva do oko 14:30, a posle toga kuhinja često zatvara do večere, koja retko počinje pre 19:30. Ko traži topao obrok u 16 popodne, nailazi samo na pekaru ili bar sa sendvičima, jer je kuhinja zatvorena. Jutro pripada kafi na šanku, a pun doručak sa jajima traži se u hotelu, ne u malom kafiću na uglu.
Kako se prepoznaje trattorija za goste koji se vraćaju
Meni preveden na pet jezika sa fotografijama jela obično znači lokal napravljen za jednokratne prolaznike, dok kratak meni na italijanskom, ispisan rukom ili na tabli, znači da kuvar sprema ono što ima baš tog dana.







Odavde dalje

Kada ići u Rim
→Rim nema more koje bi ublažilo leto, pa je jul-avgust vreo i suv; najbolji su meseci oko njega, kad se ceo dan još može provesti napolju.

Asiz · 131 km
→Brdski grad Svetog Franje, sa dve bazilike, rimskim forumom i tvrđavom iznad krovova, koji se u centru obiđe peške za jedan dan.

Koliko ti Rim odgovara?
→Šest pitanja, i dobiješ procenat i mesta koja ti liče.
Ocene Nomadinha 1–100, iste one po kojima radi „Gde da idem“.
Ako ti se sviđa Rim
Tri mesta sa najsličnijim ocenama, iz bilo koje zemlje.
Pitanja pre puta
Kratki odgovori na ono što se najčešće pita pre polaska.
Šta je razlika između karbonare i kačo e pepea?
Karbonara dodaje jaje i guančale; kačo e pepe ostaje samo na pecorinu i biberu. Oba su 12–16€ do 12–16€ u trattoriji.
Da li rimska karbonara ima pavlaku?
Ne. Krema dolazi od jajeta i pecorina, kuvanih toplotom testenine; pavlaka i šunka nisu deo izvornog recepta.
Šta je supli?
Pržena kuglica pirinča sa mocarelom u sredini, 2–3,50€ po komadu, ulična užina koja se jede stojeći.
Kreni u Rim
Prvi red za sledeće putovanje
Ostavi mejl i javimo ti se kad izađe nova destinacija ili priča.


